-Autor: Hans Fajfer

Baštenski patuljak je oličenje tipične njemačke kuće. Trenutno ima glavnu ulogu u predizbornom spotu Alternative za Njemačku (AfD), dok glas pripovjedača govori: „Normalno je domovina. Normalno su sigurne granice.“ A slogan glasi „Njemačka. Ali normalna.“

AfD promoviše navodnu njemačku normu ili normalnost. Na snimku su to bake i deke koji grle unuke, porodica koja se smije za trpezarijskim stolom. Srećni đaci. Mali pas. I simpatični baštenski patuljak. Ukratko: tobože normalna Njemačka.

Kampanja AfD je pametno odabrana. Obraća se Njemcima pokazujući im ono za čime bi mogli da čeznu. U vrijeme pandemije i lokdauna čežnje su velike. AfD želi da se vrati tamo gdje je sve dobro.

Potom stranka ovoj navodnoj normalnosti suprotstavlja ono što smatra nenormalnim: u videu su prikazani zatvoreni kafići (korona); ulične barikade koje gore (antifašistički pokret); blijeda djevojka koja demonstrira protiv klimatskih promjena. Sve to – nije normalno. A to znači – nije njemačko. Politika Vlade u vrijeme korone, ljevica, klimatski pokret – svi su neprijatelji Njemačke. Iza idilične predstave o normalnom stoji divovski projekat društvene promjene. Video to naravno ne pokazuje, ali je kongres stranke u Drezdenu o tome donio jasne odluke.

Pitanje državljanstva: opet po krvi. Samo oni koji imaju njemačke roditelje su Njemci. Imigracija: da se dozvoli samo onima koji donesu više od pet miliona eura. Prema ideji AfD, oni koji nemaju toliko, smiju da rintaju kao gastarbajteri za prosperitet Njemaca. A nagrada je da budu građani drugog reda.

Samoproglašena alternativa za Njemačku ovu zemlju hoće ponovo da ogradi zidom. I to ne samo borbom protiv prava žena i homoseksualaca. Zid treba shvatiti gotovo doslovno: AfD radije govori o graničnim ogradama, ali više iz razloga izborne taktike. Zidovi nisu baš popularni u Njemačkoj.

AfD želi radikalan zaokret u međunarodnoj politici: poziva na izlazak iz Evropske unije i eurozone. Moto spoljne i bezbjednosne politike mogao bi se rezimirati kao „Germany first“.

Ako bi uspjeli na izborima u septembru, AfD hoće da se djeci sudi već sa dvanaest godina; hoće da deportuje stotine hiljada ljudi iako dolaze iz ratnih i kriznih zemalja. A ako je dijete pobjeglo u Njemačku iz ratne zemlje, onda bi, prema programu AfD, trebalo da bude prepušteno samo sebi.

Kongres stranke u Drezdenu velikom većinom odlučio je da kategorički odbije naknadno doseljavanje porodice za izbjeglice. Takođe, i porodica traumatizovane djece izbjeglica.

Izričit je bio šef ekstremnog krila stranke Bjern Heke. Propraćen velikim aplauzom, on je rekao da AfD mora politički jasno da se pozicionira i pritom ne bi smjela da vodi računa o važećim zakonima.

I upravo taj stav AfD predstavlja opasnost za Njemačku: ova stranka prihvata zakon i red samo ako joj ne stoje na putu. To bi trebalo da uplaši ljude u Njemačkoj.

Doduše, AfD je daleko od toga da iznjedri sledećeg kancelara. S njima niko neće u koaliciju. Ali AfD bi uskoro mogla postati najjača politička sila u pokrajini Saksonija-Anhalt. Zbog toga se program ekstremne stranke mora shvatiti ozbiljno.

Simpatičnim baštenskim patuljkom AfD propagira alternativu neprijateljskom globalizovanom svijetu. U stranci očigledno ne znaju da je i patuljak imigrant. Dolazi iz Turske: prije 800 godina su ga rudari u Istočnoj Anadoliji koristili kao zaštitu od zlih duhova. U Njemačku je stigao preko italijanskih trgovaca. Tako je to sa ljudskom istorijom: ono što je juče bilo strano, sjutra će biti originalno njemačko. Svijet je u pokretu, mijenja se. To je normalno.

dw.com

---